revolucija

Posted: 20/02/2012 in Pisma iz stratosfere

Kapiram da sam se dosta promenio od trenutka kada sam napustio Srbiju

preuzeo sam odgovornost za svoju egzistenciju

ali nije to još dovoljno – nisam zadovoljan

moram da nastavim tim putem:

neke stare navike sam ipak poneo sa sobom.

Na poslu sam profi

niti jedan jedini put nisam zakasnio

svaku proceduru sam ispoštovao

klijenti su zadovoljni

svi izveštaji koji se tiču mog posla su pozitivni

odličan je ovo start početak karijere

Srbin u meni je ipak očekivao zlatni sat i plaketu

i da me ljudi ljube u dupe oduševljeni činjenicom što radim svoj posao

nema tog fazona naravno

moram da nastavim ovako bar godinu do godinu ipo dana

da bih dobio pohvalu

s tom razlikom što pohvala ovde nije kao u Srbiji udaranje po ramenu

uz rečenice koje odišu futurom i velikim mislima

nego unapređenje na višu poziciju, veća plata i beneficije.

Posao me vuče tamo-ovamo svuda po planeti

teret je to solidan kretati se neprestano

menjam vremenske zone dan mi nekad traje 48 sati iz leta pređem u zimu

sve to troši telo

mlad sam i snažan

osećam to

ali pošto sam na poslu već počeo da pružam zadovoljavajuće rezultate

posvetio sam se celokupno ovoj ličnoj problematici:

kasno je uneti promene i organizovati se kada se pojave prvi simptomi bolesti starenja problema

sve je tada teže i zajebanije.

Izbila je u meni revolucija

vodim računa šta jedem

kada sa kim šta i gde pijem

ne pušim

idem u teretanu i na bazen

spavam u čistom

oblačim ispeglano i mirišljavo

posvetio sam se organizaciji ustrojio sistem

sve funkcioniše kao sat

efikasno nema palamuđenja

kao u vojsci

nije moj problem nikada bio da započnem prave stvari

već oduvek da sačuvam pravi kurs

o tome sada moram da vodim računa jako:

da sve nastavi ovako kako je krenulo.

Mnogo je iskušenja svakodnevno da se skrene sa pravog puta

mora to da se krlja u startu odmah

ma koliko se činilo ponekad da je to teško i bolno

bolje je u startu odjebati problemčiće

nego ih neodlučnošću pretvarati u problematike

nekad pogrešim čovek sam pa isečem nešto što uopšte nije ni trebalo da sečem

jebi ga

zaboli pa prođe

bitno je da sve ovo nastavi da se okreće po planu.

Zatvoreno za komentare.